gel

koloidni rastvor polučvrste konzistencije, vezivanjem znatne količine tečne faze može preći u sol procesom bubrenja gela; pihtijastog je izgleda. Hidrokoloidni materijal za otiske u stomatologiji. Elastičnost omogućava ovom materijalu da se otisak lako vadi iz potkopanih mesta, i to bez deformacija. Gel sadrži vlaknaste prostore ili čestice koje zadržavaju vodu; g. za nagrizanje – kiselina u obliku gela, koristi se za kondicioniranje gleđi i dentina u restaurativnoj proceduri kompozitnim ispunima.

Odrednica „Gel“ iz Stomatološkog leksikona (Marković D, ur. Beograd: Stomatološki fakultet Univerziteta u Beogradu; 2009). Autori i impresum. LEX-3206

Vidi takođe

Nema povezanih pojmova.