periodontium
periodoncijum, specijalizovano, meko vezivno tkivo, smešteno između cementa i zida zubne alveole. Osnovna uloga periodoncijuma jeste fiksacija zuba za zubnu alveolu. Istovremeno, periodoncijum amortizuje, odnosno ublažava pritisak koji se tokom mastikacije prenosi sa zuba na alveolarnu kost. Periodoncijum ima i senzornu funkciju, koja omogućava da gornja i donja vilica zauzmu odgovarajući položaj tokom žvakanja. Periodoncijum se kao svako drugo vezivno tkivo sastoji od ćelija, međućelijske supstance i vezivnih vlakana. Ćelije periodoncijuma su: fibroblasti, epitelne ćelije Malassezovih ostrvaca, makrofagi, nediferentovane mezenhimne ćelije, kao i cementoblasti i osteoblasti. Ove dve poslednje grupe ćelija funkcionalno pripadaju cementu, odnosno kosti. Ekstracelularni matriks sastoji se od kolagenih vlakana i međućelijske supstance. Elastična vlakna takođe su prisutna u periodoncijumu. Međućelijska supstanca sastoji se od glikozaminoglikana, glikoproteina i glikolipida.
Povezani nazivi
Pod ovim nazivima se takođe dolazi do ovog pojma.
Vidi takođe
Nema povezanih pojmova.