keramika

stabilna supstanca koja predstavlja smesa jednog ili više metala sa nemetalnim elementima; jaka, tvrda, krta i loš provodnik termičke i električne energije. U stomatologiji se koristi kao materijal za izradu keramičkih i metalokeramičkih nadoknada. keramika alumina – alumina-porculan, vrsta keramičkog materijala stvorena ubacivanjem kristala aluminijum-trioksida u porculansku masu iste ekspanzije. Dva puta je tvrđi od klasičnog porculana i koristi se za izradu porculanskih krunica; k. glaziranje (lat. glacies – uglačan, sjajan, spoljašnji sjaj) – završno pečenje keramičke ili metalno-keramičke nadoknade radi dobijanja tankog staklastog sloja na njegovoj površini (glazure); k. klasična – po svom sastavu slična staklu i koristi se za izradu porculanskih krunica; k. metalna – modifikovani klasični porculan u čiji sastav ulaze oksidi neplemenitih metala neophodni za razvijanje metalokeramičkog međuspoja u toku pečenja.

Napomena urednika

porcelan

Odrednica „Keramika“ iz Stomatološkog leksikona (Marković D, ur. Beograd: Stomatološki fakultet Univerziteta u Beogradu; 2009). Autori i impresum. LEX-4483

Povezani nazivi

Pod ovim nazivima se takođe dolazi do ovog pojma.

Porcelan

Vidi takođe

Nema povezanih pojmova.

Pominju ovaj pojam