Početna Arhiva Bazična istraživanja Matične ćelije zubne pulpe i njihov potencijalni značaj u regenerativnoj medicini

Matične ćelije zubne pulpe i njihov potencijalni značaj u regenerativnoj medicini

Objavljeno 13.05.2015. na ranijoj verziji sajta

Arhivski tekst

Preuzet sa ranije verzije Dentopedije i objavljen bez izmena. Nije prošao urednički pregled i ne predstavlja aktuelnu kliničku preporuku.

Uz ovaj tekst

StomGlasnik-novembar08.pdf

Datoteke su prenete sa ranije verzije sajta i nisu menjane.

StomGlasSrb1.jpg

Todorović V, Marković D, Milošević-Jovčić N, Petakov M, Balint B, ?olić M, Milenković A, Šolak I, Jokanović V, Nikolić N. Matične ćelije zubne pulpe i njihov potencijalni značaj u regenerativnoj medicini. Stom Glas S 2008;55:170-8.

Iz zubne pulpe su do danas izolovane tri populacije matičnih ćelija koje su označene kao matične ćelije zubne pulpe (engl. Dental Pulp Stem Cells, DPSC), matične ćelije iz eksfoliranih mlečnih zuba (engl. Stem Cells From Human Exfoliated Decidual Teeth, SHED) i nezrele matične ćelije zubne pulpe (engl. Immature Dental Pulp Stem Cells, IDPC). Sve matične ćelije zubne pulpe su ektomezenhimalnog porekla i lokalizovane su u perivaskularnoj niši. One se lako i efikasno izoluju, visoko su proliferativne, klonogene, multipotentne, ispoljavaju visok stepen plasticiteta i i slične su mezenhimalnim matičnim ćelijama koštane srži (BMSC). U njima je pokazana visoka ekspresija gena alkalne fosfataze, proteina 1 matriksa dentina i dentin-sijalofosfoproteina. Takođe, istaknuta je važnost u ovim ćelijama ekspresije više gena koji kodiraju sintezu komponenti ekstracelularnog matriksa, molekula ćelijske adhezije, faktora rasta, transkripcionih faktora, gena prenosa ćelijskih signala, ćelijske komunikacije i metabolizma.

U uslovima in vitro ili in vivo ove ćelije mogu da se diferenciraju, s određenim međusobnim razlikama, u pravcu odontoblasta, hondrocita, osteoblasta, adipocita, neurona/glije, glatkih i skeletnih mišićnih ćelija, endotelnih ćelija i melanocita. U uslovima in vivo, nakon implantacije, pokazuju različit potencijal za formiranje dentina, ali i koštanog, masnog i nervnog tkiva. Generalno se smatra da DPSC imaju anti-inflamatorno dejstvo i ispoljavaju imunomodulatorni efekat. Takođe, dovode do imunološke tolerancije ukoliko se implantiraju u alogena tkiva. Sposobnost inhibicije proliferacije T limfocita ukazuje na njihovo imunosupresivno dejstvo. Matične ćelije zubne pulpe otvorile su nove perspektive u terapijskoj primeni ovih ćelija ne samo u regeneraciji dentina, tkiva periodoncijuma i koštano-zglobnog tkiva kraniofacijalne regije, već i u lečenju neurotraume, autoimunskih oboljenja, infarkta miokarda, mišićne distrofije i oštećenja vezivnog tkiva.

Više o ovom radu možete pogledati ovde:

Arhiva Dentopedije, 2015. ARH-743