Početna Arhiva Parodontologija i oralna medicina Najnoviji napredak u regenerativnoj parodontalnoj terapiji – kombinacija autogenog koštanog grafta i protein gleđnog matriksa

Najnoviji napredak u regenerativnoj parodontalnoj terapiji – kombinacija autogenog koštanog grafta i protein gleđnog matriksa

Objavljeno 12.05.2015. na ranijoj verziji sajta

Arhivski tekst

Preuzet sa ranije verzije Dentopedije i objavljen bez izmena. Nije prošao urednički pregled i ne predstavlja aktuelnu kliničku preporuku.

Uz ovaj tekst

07-Dozic.pdf

Datoteke su prenete sa ranije verzije sajta i nisu menjane.

AUTORI: Leković V, Aleksić Z

Leković V, Aleksić Z. Najnoviji napredak u regenerativnoj parodontalnoj terapiji – kombinacija autogenog koštanog grafta i proteina glečnog matriksa.

Rad je objavljen u knjizi "Scientific Thought and Clinical Practice" editora Dejana Markovića, 2005. :

Uvod: Proteini gleđnog matriksa (EMP) su uvedeni kao novi pristup pri regenerativnom periodontalnom tretmanu. Cilj ove studije je bila evaluacija kliničke efikasnosti proteina gleđnog matriksa (EMP) koji su korišćeni u kombinaciji sa autogenim koštanim graftom (ABG) u tretmanu infrakoštanih periodontalnih defekata.

Materijal i metod: u studiji je korišćen split mouth metod. Dvadest uparenih infrakoštanih defekata je tretirano hirurški i ponovo otvoreno nakon 6 meseci. Eksperimentalna mesta su tretirana sa EMP i postavljen je ABG. Kontrolna mesta su tretirana sa OFD. Primarni rezultati koji su evaluirani u studiji su bili: promene u dubini džepa, klinički nivo pripoja i popunjavanje koštanog defekta.

Rezultati: Preopertaivna dubina džepova, nivo pripoja i introperativna ocena koštanih defekata su bile slične za kontrolna i eksperimenatlna mesta. Postoperativna merenja su izvršena nakon 6 meseci, a otkrila su znatno smanjenje dubine džepova u eksperimentalnoj grupi (3,96±1,31 mm bukalno i 3,88±1,23 mm lingvalno) u poređenju sa kontrolnom grupom (1,91±0,81 mm bukalno i 1,97±0,73 mm lingvalno). Eksperimentalna mesta su takođe pokazala signifikantno veći stepen podizanja pripoja (3,18±1,19 mm bukalno i 3,14±1,16 mm lingvalno) u odnosu na kontrolna mesta (1,58±0,89 mm bukalno i 1,52±0,76 mm lingvalno). Ponovno hirurško otvaranje koštanih defekata je pokazalo signifikantno veće popunjavanje defekata u korist eksperimentalnih mesta (3,89±1,15 mm bukalno i 3,82±1,08 mm lingvalno) u poređenju sa kontrolnom grupom (1,41±0,81 mm bukalno i 1,44±0,92 mm lingvalno)

Zaključak: Na osnovu rezultata studije, može se zaključiti da proteini gleđnog matriksa u kombinaciji sa autogenim koštanim graftom poboljšava rezultate standardne hirurške procedure i omogućava pravu regeneraciju periodoncijuma.

Arhiva Dentopedije, 2015. ARH-422